Tuesday, June 22, 2021

Pet razloga zbog kojih su „Kosti“ jedna od najboljih domaćih serija

NaslovnaFilmPet razloga zbog kojih su „Kosti“ jedna od najboljih domaćih serija

Nakon serije „Meso“ scenarista Nikola Pejaković zajedno sa rediteljem Sašom Hajdukovićem snimio je drugi dio trilogije koji je posvećen Banja Luci.

Pred kraj prošle godine na RTS-u počelo je emitovanje serije „Kosti“ u produkciji banjalučke „Bosonoge“. Već poslije dvije epizode serija je imala odličnu gledanost i kao malo koja domaća serija posljednjih godina izazvala pažnju stručne, ali i šire javnosti. O seriji se pričalo i pisalo na svakom koraku. U nastavku teksta navodimo samo neke od razloga koji su u velikoj mjeri doprinijeli velikoj gledanosti, ali i mišljenju mnogih koji tvrde da su „Kosti“ jedna od najkvalitetnijih domaćih serija koje smo imali prilike gledati u posljednje vrijeme.

Odlično napisani i kompleksni junaci

Kao i „Meso“ i „Kosti“ potpisuje scenarista Nikola Pejaković. Iako je fokus na dvojici glavnih junaka, svaki od mnogobrojnih likova je važan za radnju. Svi su napisani odlično i dio su kompleksne i šire slike. Bez obzira na svoj ekonomski status ili moć mnogi od njih imaju svoje slabosti, strahove i kao takvi pružaju nam sliku u kojoj će se mnogi gledaoci pronaći. Postepeno gradeći priču Pejaković nas uvodi u  šaroliku lepezu maestralno napisanih likova koji iako se čini da su tipični za Banja Luku zapravo su univerzalni za savremeno društvo i svijet u kome živimo. Upravo ovaj scenario jedan je od temelja cjelokupnog projekta „Kosti“ kojim Pejaković još jednom potvrđuje da je zaista veliki scenarista.

Jovo Maksić kao Kosta Govoruša, u automobilu, sa cigaretom u ruci.
Jovo Maksić kao Kosta Govoruša

Dobro napisani likovi i glumci koji su ih dobro odglumili

Dugo jedna serija nije imala tako dobar glumački kasting i glumce koji su svojim izvedbama doprinijeli kvalitetu ove serije. Skoro pa svaka uloga, bez obzira na njen značaj u smislu radnje, vrlo je efektna i upečatljiva,  počevši od dva glavna lika koje tumače banjalučki glumac Ljubiša Savanović i Jovo Maksić kome je ovo jedna od najboljih uloga u dosadašnjoj karijeri. Mnogi glumci upravo su za uloge iz ove serije rekli da su im to neke od najboljih u karijeri. Jednu od originalnijih epizodnih uloga posljednjih godina u domaćoj kinematografiji generalno odigrao je i  Dragan Mićanović glumeći lik simpatičnog Engleza. Pored glumaca koji su svojim izvedbama „dali život“ likovima koje tumače, treba pomenuti opet sjajan scenario koji im je u velikoj mjeri dao prostora za sjajne izvedbe i uloge.

Korišćenje fikcije da se prikaže surova stvarnost

Iako autor definiše seriju kao fikciju mnogi su gledaoci prepoznali ne samo današnju Banja Luku nego i sve ono u šta su  se mnoga društva pretvorila. Vrlo vješto i inteligentno, upravo kroz fikciju, autori serije dotakli su se mnogih devijacija sa kojima živimo svakodnevno. Ta fikcija zapravo je naša surova i mračna realnost u kojoj jaki „jedu“ slabe. To je arena u koju se naše društvo pretvorilo  i u kojoj se  odavno ubija, vara i nestaje u mraku. Nestaje u metaforičnom i bukvalnom smislu. Činjenica da je publika prepoznala mnoge ljude oko sebe kao i način na koji njihova zajednica funkcioniše u velikoj mjeri je zasluga scenarija,  što je sve ukupno doprinijelo da serija doprije do velikog broja gledalaca.

Odlična produkcija i vizuelni identitet

Za uspjeh određenog serijskog projekta uz one umjetničke segmente neminovno je potrebna kvalitetna i temeljna produkcija. Sve ono što je „Bosonoga“ pružila ekipi „Mesa“, a kasnije i ekipi serije  „Kosti“. Odlična i dozirana marketinška kampanja pokrenuta prije samog emitovanja u velikoj mjeri uticala je na filmsku i serijsku publiku u smislu privlačenja pažnje na sam „proizvod“. Mnogo puta glumci serije „Kosti“ isticali su kako im je produkcija obezbijedila odlične uslove za snimanje,  što je na kraju rezultiralo svim onim sto smo imali prilike gledati u devet epizoda. Pored toga, vizuelni identitet serije jedan je od najboljih segmenata koji joj daje prepoznatljiv pečat. Tamne boje, mračna i teška atmosfera praćeni su odličnom fotografijom i režijom. Nerijetko, kamera snima iz daljine, vrlo često iz nekog prikrajka što pojačava utisak jeze i užasa iako nije u pitanju horor. Vrlo specifična muzika, koja prati veći dio radnje samo doprinosi toj atmosferi napetosti i anksioznosti.

Hrabar i direktan pristup

Kao i prvi dio trilogije i „Kosti“ su rijetko dirktna i hrabra serija. Ta hrabrost ogleda se u samoj poetici , suštini i onome o čemu ona govori. Izbjegavajući patetiku i jeftin pristup obraćanja publici,  koji je nerijetko prisutan u domaćim serijama, autori na jedan krajnje direktan i bespoštedan način obrađuju teme o kojima se zna mnogo , ali se ne priča često. Posljedica te direktnosti jesu mnoge surove i brutalne scene, bar za naše uslove, koje nerijetko mogu biti mač sa dvije oštrice. Srećom, u „Kostima“ se ovakav pristup  definitivno isplatio,  što pokazuju dobre kritike i velika gledanost.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

PREPORUČENI ČLANCI