Tuesday, June 22, 2021

Nikola Pećanac: Fotografija, moda i priroda

NaslovnaLikovna umjetnostIntervjuNikola Pećanac: Fotografija, moda i priroda

Ja sam neko ko vjeruje da je ljepota u različitostima, kako među ljudima, biljakama, šumama, tako i u fotografiji.

Iako kaže da se fotografijom bavi amaterski, Nikola Pećanac je ima već nekoliko fotografskih projekata. Ovaj mladić nalazi ljepotu u svemu što zabilježi objektivom svog foto-aparata. Svoj talent koristi i u humanitarne svrhe, za udomljavanje nezbrinutih životinja. Takođe, kao neko ko je završio Šumarski fakultet, uspješno povezuje svoju ljubav prema prirodi i umjetnosti. Član je Centra za zaštitu životne sredine. Osim toga, pokrenuo je svoju modnu kolekciju Nikolo Fashion.

Ljepota je u različitostima

Kako si počeo da se baviš fotografijom?

Fotografijom se bavim amaterski. Oduvijek sam, još kao dijete, uživao u pejzažima i idili koja me je okruživala u danima djetinjstva, u mome Petrovcu. Pokušavao sam na razne načine dočarati lijepote moga kraja, i u tome svemu stvorila se ljubav prema fotografiji.

Među tvojim fotografijama ima različitih žanrova. Pejazaža prirode, grada, portreta, crno-bijelih fotografija. Koja ti je forma omiljena i za koju misliš da se najbolje snalaziš?

Nikolo Fashion

Da. Neću, ali i ne mogu da odaberem. Ja sam neko ko vjeruje da je ljepota u različitostima, kako među ljudima, biljakama, šumama, tako i u fotografiji. Pejzaži sela su dani mog djetinjstva, koje pokušavam što približnije dočarati. Portereti su za mene potpuno novo upoznavanje, pa makar i modeli meni bili poznati. Tada osjetim emocije, njihove želje i pokušavam ih iz negdje zatrpanih djelova ličnosti probuditi. Crno bijele fotografije su mi oduvijek privlačile pažnju, od listanja starih porodičnih albuma, do fotografija u časopisima. Kada se oduzme boja, nekako u tom crno-bjelom svijetu ostane samo istina.

Pokrenuo si i svoju odjevnu kolekciju Nikolo Fashion. Molim te, reci nam nešto o tome.

U pitanju je ideja, koja je kao i sve dugo čekala svijetlo dana. Za sada ništa preveliko. U pitanju su majice, cegeri i jakne sa Photo Di Nicolo motivima. Od djevojaka iz Soho četvrti u New Yorku do magaraca iz Medenog polja, ili pjevca koji se nalazi na našem porodičnom imanju u selu Bare kod Petrovca.  Naše odjevne kombinacije možete pogledati na Instagram profilu Nikolo Fashion, kao i na Facebook profilu Photo Di Nicolo. Dio prihoda od prodaje ide u sredstva za pošumljavanje ili kao pomoć u hrani za napuštene pse.

Priroda je najljepše umjetničko djelo

Završio si šumasrtsvo, profesiju koja se inače ne dovodi u blisku vezu sa fotografijom. Kako balansiraš između svoja dva zanimanja?

Nažalost, ne dovodi se, a šumarstvo stvara te divne pejzaže koji nas okružuju. Nema balansiranaja, podjednako me zanimaju i šumarstvo i fotografija. I svakodnevno uspijevam pronaći poveznice. Upravo su šuma i njene čari veoma česti pred mojim objektivom. Kao složen ekosistem ona predstvalja za mene najljepše umjetničko djelo. A ja sam neko ko šumu vrednuje prije svega po njenoj važnosti i mnoštvu važnih funkcija. Za mene „Njegovo visočanstvo trupac“ je samo sluga.

Saradnik si Centra za zaštitu životne sredine. Da li si našao način da svoju ljubav prema prirodi povežeš sa ljubavlju prema fotografiji?

Naravno. Zahvaljući sjajnoj ekipi ljudi iz CZZS upravo smo čarima fotografije uspjevali  prenijeti značaj prirodnih resursa koji posjedujemo. Realizovali smo par manjih akcija zajedno, ali i projekt za Međunarodni dan močvara na koji sam jako ponosan. U pitanju je izložba fotografija močvare Bardača pod nazivom „Art for swamps, art for conservation“. Neke od fotografija možete pogledati na mom Instagram i Facebook profilu Photo Di Nicolo ili na profilima CZZS.

Kojim svojim projektom si najponosniji?

Teško je izdvojiti. Mene je možda lično najviše pogodilo volontiranje u utočištu za napuštene pse „SPAS“ u Prijedoru. To je trebalo da bude jedna od onih dosadnih nedjelja, ali sam odlučio da se zaputim u Prijedor. Nisam ni očekivao kakve ću prizore tamo sresti. Preko 300 pasa je pod stalnom brigom sjajnih ljudi i volontera. Ponio sam fotoaparat i fotografisao njih par, te pokrenuo akciju na instagramu #makarjedan. U nadi da makar jedan pas bude udomljen, da makar jedan pratilac izrazi želju da ode da im pomogne, da makar do jednog dođe ova naša priča. Nakon mjesev dana javili su mi se iz utočišta da su zahvaljući mojim fotografijama uspjeli udomiti preko 30 pasa i prikupiti značajan broj donacija. Ta vijest mi je ispunila srce i nagradila sav uloženi trud.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

PREPORUČENI ČLANCI