Thursday, March 28, 2024

Mnogo je dobra poteklo iz salezijanske kuće na obali rijeke Bosne

NaslovnaDruštvoPozitivne pričeMnogo je dobra poteklo iz salezijanske kuće na obali rijeke Bosne

Medijska slika u BiH se posljednjih nekoliko mjeseci gotovo ne mijenja. U središtu pozornosti su serije neuspjelih pregovora oko izmjene izbornog zakonodavstva i eventualno Ustava BiH (kao što je bio slučaj s nedavno propalim sarajevskim krugom razgovora), svakodnevna ”baražna” razmjena optužbi političkih čelnika tko ruši, a tko gradi BiH te ruska invazija na Ukrajinu, koju osobito bošnjačka politika pokušava povezati i sa situacijom u BiH. Vrlo malo iskaču pozitivne priče i teme. Zapravo, to nije niti čudno, s obzirom da je riječ o zemlji s duboko podijeljenim društvom koje zapada u sve veću krizu. Ali, ima pozitivnih priča. Dapače, vrlo reprezentativnih. Kao ova, koju upravo želim istaknuti i podijeliti s vama – priča o Sustavu katoličkih škola za Europu.

Vrhbosanska nadbiskupija je 29. kolovoza 1994. donijela Odluku o osnutku Katoličkog školskog centra (KŠC) u Sarajevu. To je bio začetak cijeloga Sustava koji danas čini pet centara na području Vrhbosanske nadbiskupije – u Sarajevu, Zenici, Tuzli, Travniku, Žepču, te dva u Banjolučkoj biskupiji – u Banjoj Luci i Bihaću. Na čelu sustava je dva i pol desetljeća bio danas umirovljeni vrhbosanski pomoćni biskup Pero Sudar. Škole su, treba svakako napomenuti, otvorene za sve učenike, bez obzira na etničku ili vjersku pripadnost. Gotovo svi će se u BiH složiti, a takvog suglasja baš i nema previše, da su to vrsne škole.

Kako je BiH vrlo raznolika, tako i svaki centar nosi svoja posebna obilježja. Ovdje se danas zaustavljamo na Katoličkom školskom centru ”Don Bosco” u Žepču. Bio je to prvi objekt izgrađen u Žepču nakon rata i namijenjen djeci. Počeo je s radom 1999. godine. Najprije je u sklopu Centra osnovana Tehničko-obrtnička škola, a godinu kasnije i Opća gimnazija. Do 2021. godine završen je gotovo cijeli ovaj prelijepi kompleks smješten uz obalu rijeke Bosne. No, put ”stasanja” Centra nije bio ni jednostavan, niti lak.

Na poziv Vrhbosanske nadbiskupije i Općine Žepče trojica prvih salezijanaca – don Ambrozije Matušić, don Stjepan Matijević i don Tihomir Šutalo, stižu krajem ljeta 1995. godine u Žepče. Rat u BiH još uvijek traje. Godinama žive kao podstanari, rade u Srednjoj školi, organiziraju brojne aktivnosti s mladima i pokušavaju osigurati sredstva za početak gradnje buduće škole. Prvi radovi započinju nakon poduže neizvjesnosti u jesen 1997. godine. Idejni projekt cijelog Centra je djelo hrvatskog akademika Andrije Mutnjakovića. Uz pomoć crkvenih donatora prvenstveno iz Njemačke i Italije, ali i nekih drugih crkvenih organizacija te uz sudjelovanje i Vlade RH, Centar je izrastao u jednu od najljepših škola ne samo u BiH, već i šire.

Don Boscov preventivni sustav

Ono što je još važnije, ta škola brzo biva prepoznata i u samom Sustavu katoličkih škola za Europu po svojim posebnostima. Što ju izdvaja od ostalih obrazovnih ustanova? Prije svega, to je don Boscov preventivni sustav odgoja i obrazovanja. Teško je u nekoliko rečenica predstaviti taj vrlo kompleksni, a opet i jednostavan sustav. Prisjetimo se najprije tko je bio don Bosco…

Sveti Ivan Bosco (1815. – 1888.) talijanski je svećenik i pedagog, utemeljitelj salezijanske družbe i katolički svetac. Njegov rad s mladima s torinskih ulica u XIX. stoljeću odjeknuo je svijetom, a njegov utjecaj na rad s mladima traje do danas. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 1988. godine ocem i učiteljem mladeži, a njegov odgojni model istaknuo kao poseban uzor u svim današnjim nastojanjima oko odgoja djece i mladih.

Ono što je osobito primjetno u tom radu je salezijanski duh, toplina, blizina, srdačnost… Ako se zateknete pred KŠC ”Don Bosco” ujutro, malo prije osam sati, vidjet ćete da salezijanci svako jutro učenike dočekuju, pozdravljaju, popričaju kratko s njima. Na odmorima, osobito velikom, profesori su na hodnicima s učenicima, razmjenjuju mišljenja, druže se s njima. Tu se već vidi koliko se radi na tome da se smanji ta razlika, toliko vidljiva u našem školskom sustavu, između učenika i nastavnika. Velik je broj i izvannastavnih aktivnosti, ali i putovanja. Posebna se skrb posvećuje socijalno ugroženim mladim osobama, ali i svim osobama s margine, s kojima salezijanci dolaze u kontakt.

Salezijanci kažu da preventivni sustav ima tri odrednice: to je pastoralna ljubav, odgojna metodologija i duhovnost. Počiva na razumu, vjeri i ljubaznosti, jednom riječju – na ljubavi. To je srž njihova preventivnog sustava. ”U četrdeset šest godina rada s mladima nikomu nisam naložio kaznu”, izjavio je don Bosco u Rimu, 24. travnja 1884., u prvom intervju koji je dao u svojemu životu (Journal de Rome).

Jasno je da preventivni sustav počiva u srcu odgojitelja. I zato je puno napora kroz više od dva i pol desetljeća djelovanja jedine salezijanske prisutnosti u BiH (žepačka zajednica pripada Hrvatskoj salezijanskoj provinciji sv. Ivana Bosca) bilo usmjereno i na rad sa svim djelatnicima ovoga Centra jer spomenuti tip odgoja i obrazovanja je ipak nešto sasvim novo.

Treba podcrtati da se poslije odgojnog temelja, koji je na prvom mjestu, velika pozornost posvećuje obrazovanju i znanju. Odgojem pripremamo čovjeka za život, a obrazovanje je priprema osobe za profesionalni život, kažu salezijanci. Potvrda za to su i iznimno dobri rezultati na državnoj maturi u RH kroz sve protekle godine, od kada je matura uvedena. Realno, nije mali uspjeh kada vaši učenici, recimo prošle godine, uspijevaju upisati na Zagrebačkom sveučilištu i medicinu, arhitekturu, logopediju, stomatologiju, elektrotehniku… To jasno govori kakvo su predznanje ponijeli iz svoje srednje škole. Učenici ovog Centra studij najčešće nastavljaju u Hrvatskoj (Zagreb, Osijek…) te na Mostarskom sveučilištu. A tko bi pobrojio sve nagrade koje su osvojili! No, pri tome treba istaknuti i da učenici strukovnih škola izlaze s odličnim praktičnim predznanjem nakon završetka svog obrazovanja. Tomu uvelike pomažu prostrane i dobro opremljene radionice za praktičnu nastavu.

Oratorij – temelj salezijanskog pastoralnog djelovanja

U cijelom tom salezijanskom radu važnu ulogu igra i oratorij. Animiranje, pripremanje i vođenje neobveznih susreta s mladima, kroz njihovo slobodno vrijeme, ubraja se u temeljne zamisli salezijanskog djelovanja. Zato je don Bosco osmislio oratorij kao instituciju za susret s mladima u njihovu slobodnom vremenu. I u okviru KŠC-a ”Don Bosco” djeluje oratorij koji okuplja djecu i mlade. Postoje dnevne aktivnosti, otvorene za školsku djecu ili one koji žele doći navečer. Tjedno se održava subotnji oratorij, aktivnosti za mlade koje provode animatori, isključivo učenici Centra. Vrhunac je ljetni oratorij, vrlo zahtjevan cjelodnevni program koji traje dva ili tri tjedna. U današnje vrijeme oratorij ima posebnu dodatnu vrijednost, s obzirom na to kolika je ovisnost mnogih mladih o virtualnom svijetu. Dodajmo, da od ove školske godine djeluje i Učenički dom u kome su smješteni učenici iz raznih dijelova BiH koji nastavu pohađaju u ovom Centru.

Oko KŠC-a ”Don Bosco” uvijek je živo. Mnoga djeca i mladi dolaze u oratorij, tu je i suvremena sportska dvorana koja u popodnevnim i večernjim satima postaje mjesto treninga brojnih sportskih ekipa, a u Centru su česta i kulturna zbivanja. I tu je, na polju kulture, iznimno velik doprinos Centra za cijeli žepački kraj.

Svaki putnik namjernik može pronaći oku vidljive ljepote koje u sebi nosi don Boscov KŠC. Ako se kad budu tiskala djela koja će se baviti arhitektonikom u BiH ili arhitektonikom škola u ovom dijelu Europe, KŠC “Don Bosco” bit će sigurno među njima. Usuđujem se reći da će arhitektonika žepačkoga Centra biti nadahnućem i za neke buduće arhitekte, s nekih drugih prostora.

Na velikom školskom trgu dobrodošlicu će vam poželjeti don Boscov kip, djelo akademkinje i kiparice Marije Ujević-Galetović. Kapelica u školskomu predvorju mjesto je u kojem se svaki dan može naći mirno utočište. Ukrašavaju je vitraji, rad akademskog slikara Mladena Ivešića, te oltarna reljefna skulptura, djelo akademskoga kipara Ilije Skočibušića. Od 2008. godine veliki dnevni boravak salezijanske zajednice – koji je zapravo i veliki javni prostor jer su njime prošle tisuće posjetitelja, uvijek otvoren za najavljene i nenajavljene goste, prijatelje i slučajne namjernike – ljepšim i ugodnijim mjestom za boravak čine slike akademskih slikara svjetskoga glasa Ljerke Njerš (rođene Žepčanke) i fra Perice Vidića. I na kraju, u srcu KŠC-a je školska knjižnica. Salezijanci su odmah po dolasku u Žepče pokrenuli knjižnicu koja danas broji 25 255 naslova.

Za Katolički školski centar ”Don Bosco” može se reći da je najpozitivnija stvar koja se nakon rata zbila u Žepču. Mladi su dobili vrhunsku ustanovu koja pruža i odgoj i obrazovanje. Mnogo je dobra poteklo iz salezijanske kuće na obali rijeke Bosne. Koga je sve zahvatilo i do kuda je sve stiglo, možemo smo maštati. A i dalje teče. Kao Bosna kroz Žepče.

HRT – Glas Hrvatske

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

PREPORUČENI ČLANCI